Dok stojite u ljekarni čekajući da podignete lijekove, nehotice slušate kako osobi ispred vas ljekarnik postavlja razna pitanja koja se čine nasumice izabrana. No, je li doista tako?
Kako bi preporučili lijek ljekarnici prvo moraju prikupiti podatke o pacijentu koji traži pomoć. Prvo pitanje koje postavljaju kako bi vam pomogli je za koga je lijek/dodatak prehrani/preparat budući da ne preporučuju primjerice isti lijek za dijete i za odraslu osobu.
Drugo pitanje je dob osobe (može i okvirna), u slučaju djeteta bitna je i tjelesna težina kako bi odredili odgovarajuću dozu lijeka. Kod starijih osoba veće su šanse za pridruženim bolestima, tj. većom količinom lijekova koja se uzima što potencijalno može dovesti do interakcije, neželjenog međusobnog djelovanja lijekova koje mogu imati vrlo ozbiljne posljedice.
Poseban naglasak ljekarnici stavljaju ako se radi o ženskoj osobi te obvezno pitamo je li osoba trudna ili doji. Kada se razmatra trudnica ili dojilja mora se misliti i na dijete koje nosi tj. doji. Naime, mogućnosti su tu ograničene zato što se lijekovi ne smiju testirati na ovoj osjetljivoj skupini i podaci koje imaju su uglavnom skupljeni iskustveno ili na životinjskim modelima te ne znaju s pouzdanjem koliko može štetiti plodu tj. djetetu.
Treće pitanje nastavlja se na drugo u smislu je li osoba dijabetičar ili je alergična, koje lijekove ima u svojoj stalnoj terapiji. Postojanje alergije govori da osoba ima atopijsku konstituciju, jednostavno rečeno sklona je alergijama, iz tog razloga nastojimo poznate alergene izbjeći u svom odabiru ili dodatno upozoriti na njih npr. med i propolis. Trajna terapija pacijenta isto može ograničiti izbor jer kako je već navedeno, neki lijekovi i neki preparati ne smiju se miješati.
Više informacija potrebno zbog odgovarajuće terapije
Ljekarnike zanima više o samom problemu/zdravstvenom stanju kada je problem/simptom počeo, kako se izrazio, što je tome prethodilo… Na primjer ako osoba ima dijareju (proljev) podatak da je dva dana prije toga uvedena terapija antibiotikom odbacuje opciju da je osoba nešto krivo pojela (trovanje hranom), nego se radi o posljedici uzimanja lijeka koja se može prevenirati uzimanjem probiotika na samom početku terapije antibiotikom.
Ljekarnik je u ovoj fazi već došao do potrebnih informacije te će ponuditi različite oblike lijeka (čaj, tableta, kapsula, šumeća tableta, sirup). Na vama je da izaberete ono što je vam je osobno najjednostavnije za primjenu i cjenovno najprihvatljivije.
Najvažnija je naglasiti da što više informacija ljekarnici dobiju, to će im se lakše pomoći i preporučiti odgovarajuću terapiju. Neka stanja su previše hitna te ih ljekarnici ne mogu liječiti sami. Sukladno tome, savjetovat će vam da se obratite liječniku koji će pored uzimanja anamneze obaviti pregled i uputiti vas na daljnje pretrage ako smatraju da je potrebno. Postoje i situacije u kojima nedostatak informacija onemogućava prikladan izbor preparata. Ponovno vraćanje pacijenta s istim problemom koji ljekarnici nisu u više navrata uspjeli riješiti (npr. kašalj koji traje više tjedana) također je situacija u kojoj će vam savjetovati posjet liječniku kako bi se ustanovilo što je pravi problem i kako ga adekvatno liječiti.
Sljedeći puta kada zatrebate ljekarnički savjet bit će vam lakše uz ovaj mali vodič, također i ako se nađete u redu iza nekoga imajte strpljenja jer ćete možda i vi sutra trebati vrijeme i stručnost ljekarnika.
Snežana Mecing Matoković, mag. pharm.
