Bronhitis predstavlja upalu donjih dišnih puteva, sluznice bronha ili dušnica obično prouzročena infekcijom, raznim vrstama prašina ili kiselina. Glavni simptomi su kašalj, iskašljavanje sluzavog sadržaja koji može biti proziran, bijeli, žućkasti, zelen, a rijetko se mogu vidjeti i tragovi krvi. Bolesnici osjećaju nedostatak zraka, umor, nelagodu u prsima, a zimice i tresavice se javljaju ako je prisutna i povišena tjelesna temperatura. Ovisno o njihovim uzrocima, može se javiti u akutnom ili kroničnom obliku.
Akutni ili infektivni bronhitis je kratkotrajna infektivna upala. Mogu ga uzrokovati virusi, bakterije i organizmi slični bakterijama Mycoplasma pneumoniae i Chlamydia. On je češći. Simptomi ove vrste bronhitisa mogu trajati i do desetak dana, a težih posljedica nema, tako da se u potpunosti zaliječi. Najčešće se pojavljuje zimi te je popraćen običnom prehladom ili upalom grla, nosa i sinusa. Često započinje simptomima obične hunjavice: curenje iz nosa, umor, bolovi u leđima i mišićima, promuklost, lagano povišena temperatura i grlobolja. Pojavu bronhitisa obično najavljuje kašalj koji je u početku suh, a poslije produktivni s iskašljavanjem.
Kronični ili nadražajni bronhitis predstavlja teži oblik bolesti koji nastaje dugotrajnom iritacijom sluznice bronha. Pušenje je glavni uzrok nastanka kroničnog bronhitisa kao i izloženost štetnim česticama prašine ili industrijskog dima, onečišćenog zraka, aerosoli jakih kiselina, nekontrolirana astma, česte infekcije u obliku akutnog bronhitisa ili upale pluća. Ljudi koji boluju od kroničnog kašlja imaju produktivan kašalj koji traje najmanje tri mjeseca, tijekom dvije uzastopne godine.
Njegovi su simptomi ponavljajući, nema mogućnosti potpunog ozdravljenja i svakako je jedan od uvjeta da se razvije kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB). Razlikujemo faze u kojima bolesnik nema nikakvih simptoma i faze pogoršanja u kojima su simptomi prisutni. Kašalj u početku bude samo jutarnji, a nakon nekog vremena bolesnik kašlje i hropće tijekom cijelog dana. Zbog oštećenih pluća bolesnik je podložniji upala posebno u zimskim mjesecima, kada i zbog najobičnije prehlade simptomi postaju teži poput otežanog disanja, nedostatka zraka, ubrzanog disanja, bol ima u prsima, cijanoze te zatajenje srca.
Liječenje akutnog bronhitisa provodi liječnik obiteljske medicine, a kod kroničnog bronhitisa, preporučuje se bolesnika uputiti liječniku specijalisti za plućne bolesti (pulmologu). U većini slučajeva akutnog bronhitisa, bolest prolazi bez liječenja tj. treba se preležati. S obzirom na to da je najčešće virusna bolest liječenje je simptomatsko koje podrazumijeva odmor, provjetravati prostorije te vlažiti zrak, izbjegavati zadimljene prostore, piti puno tekućine kao i čajeva kojima se umiruje kašalj i olakšava disanje, te korištenje medikamenata za snižavanje tjelesne temperature. Međutim kod bolesnika koji imaju dugotrajnu visoku temperaturu, kao i prisutnost žutog ili zelenog iskašljaja, što upućuje da je uzrok bakterijska infekcija, onda liječnik može preporučiti i korištenje antibiotika, kako i korištenje lijekova u obliku inhalatora za smanjenje upale te otvaranje dišnih puteva. Kod otežanog iskašljavanja daju se lijekovi koji razrjeđuju sekret u bronhima i olakšavaju iskašljavanje (tzv. mukolitici, ekspektoransi).
Kod kroničnog bronhitisa provodi se plućna rehabilitacija – program vježbi disanja u kojem respiratorni terapeut uči kako olakšati disanje, povećati sposobnost za vježbanje, sve to u svrhu redukcije simptoma i poboljšanje kvalitete života bolesnika. Rehabilitaciju provodi tim pulmologa, fizioterapeuta, psihologa koji kroz 3 tjedna rade na vježbe disanja, relaksacije, inhalacije i terapije kisikom. Kronični bronhitis je bolest koja se ne može izliječiti, ali se može uspješno držati pod kontrolom. Prestanak pušenja, terapija novim, kvalitetnijim lijekovima, cijepljenje protiv gripe, prevencija infekcija i plućna rehabilitacija bolesnika može utjecati na tijek bolesti, smanjiti broj hospitalizacija i poboljšati kvalitetu života, a samim time i smanjiti smrtnost.
Laringitis je upala grkljana (larings) koju, prije svega, karakterizira neprirodna promjena glasa. Najčešći uzrok je virusna upala gornjih dišnih putova, kao što je obična prehlada. Laringitis može pratiti bronhitis, upala pluća, influencu, hripavac, ospice, difteriju ili bilo koju upalu ili infekciju gornjih dišnih putova. Obično se radi o laganoj bolesti koja prolazi za manje od sedam dana. Osim promuklosti, javlja se još i grlobolja, suhi kašalj nalik lavežu psa koji je karakterističan kod laringitisa, otežano gutanje i eventualno povišena temperatura. Ponekad se promuklost može nastaviti tjedan dana, pa i duže, nakon što je upala izliječena. Osim virusa i bakterija, laringitis može biti uzrokovan i glasnim vikanjem i pjevanjem, prekomjerno govorenje, alergijskim reakcijama, kao i boravkom u zadimljenim prostorima.
Liječenje upale grla ovisit će o uzročniku, ali i o općem stanju oboljelog. Zato se preporučuje liječenje upale grla započeti s preparatima koji će nam olakšati tegobe i simptome koji se javljaju kod upala grla. Tu, prije svega, spadaju antiseptička i dezinficirajuća sredstva koja se primjenjuju lokalno i direktno na sluznicu grla.
Tradicionalna i vrlo učinkovita je upotreba kadulje, koja ima protuupalno, antiseptičko i adstringentno djelovanje. Slično djelovanje imaju i antiseptičke tekućine. One obično sadržavaju antiseptike kao što su heksidin ili povidon-jod. Koriste se tako da se njima ispire grlo, a nakon grgljanja ih se ispljune.
Pastile i sprejevi za grlo svoju sve veću popularnost i sve širu primjenu zahvaljuju svojoj djelotvornosti i jednostavnosti primjene. Ono što ih čini ljekovitima jesu antiseptici koje sadržavaju, kako i kombinacije istih s anesteticima, gdje se postiže analgetsko, protuupalno i antiseptičko djelovanje i tako se postiže cjelovito liječenje grlobolje. Kašalj, koji je česti simptom kod upale grla, može se učinkovito ublažiti raznim čajevima i sirupima na bazi biljaka kao što su bijeli sljez, crni sljez, trputac i islandski lišaj. Od ostalih terapija korisne su i inhalacije fiziološkom otopinom, preparati s propolisom i cinkom, kao i kompleksi s hijaluronskom kiselinom koji stvaraju zaštitni film i štite sluznicu. U djece kod akutnog laringitisa znaju se ordinirati i inhalacije s adrenalinom koji dovodi do smanjivanja otoka sluznice, kao i inhalacije kortikosteroidima. Djelovanje adrenalina je brzo, ali kratkotrajno, dok kortikosteroidi djeluju sporije, ali učinkovitije.
Antibiotike treba što češće izbjegavati, a uzimati ih samo po savjetu liječnika, kada se utvrdi da se radi o bakterijskoj infekciji.
Milica Dojčinov, mag. pharm.
Photo: Designed by Freepik
